Pal Bender
Glava ili pismo?

…Da mu je da živi u slici – pa da
zavičaj mu bude perspektiva –
sa ranog impresionističkog platna!
Selio bi se tako s izložbe na izložbu
i kao telefon signalisao – zauzeto!–
pulsirajući naizmenično hvala lepo i kako ste.
A u slučaju rata i revolucije
ljudi bi na zidu gledali
kako se valjuška na suncu žmireći:
Opet taj plener prokleti!

...Tamo gde živimo – spojeni sudovi –
slušamo li muziku ili razgovor
u suštini je svejedno
ako se u nama istovetno
podiže nivo... čega? Nema odgovora
mada se i golim okom može videti
uticaj plime i oseke na nas –
to je kao kad smo na plaži
i negde ispod praga osetljivosti –
preko opruženog tela mile bubice:
satima ležimo u pesku – i tek
potom nas neki svrabež
spopadne ... akumulisan?
I dok iz razloga sigurnosti – kada i gde?
kudgod idemo ostavljamo tragove
zarad povratka: Na dobrom smo putu! –
vičemo jedno drugom u začepljene uši
i ovo će imati srećan kraj
da bi – kao grom iz vedra neba –
tim veća bila naša blamaža?

Ne znam zapravo šta je važnije?
Pismo ili glava? – obraćaju mi se
i oni što u ruci nemaju novčiće.
Ne znam šta sledi. Da vredelo je
osetim ponekad. A ponekad ne.

S mađarskog prevela Draginja Ramadanski