Balkán Magyar Irodalmi Klub – Balkanski klub mađarske književnosti
Noemi Laslo
Nemam izgleda

Jer se pesma bez rime pisati
ne da, nerimovana pesma sebe ne peva,
ma od kud gledam, ja sam ta koja je pišem,
umesto rima, stopa, tropa, aliteracija -
nerimovana pesma, ritmove
slobodne pesme moje misli iznalaze,
doduše lako, slobodno, spontano,
nisu za zvonku, pevljivu, lahorastu,
tijanu, setnu, zimljivu devojačku tužbalicu
stvorene misli-vojnici
što svakog trena svakog mi dana
jedna na drugu navaljuju,
nek vilene poput vila misli
što u pesmama se roje,
što sa užarene Lune slovesnim lestvicama
spuštaju se u dubine, nek budu najade,
koje iz uzbibane svesti obgrljenim
rimama u zaljuljanom dvojcu il trojcu
podižu se do pesme,
koju mnome ispisuju
sluge, popovi, ratari,
svi ikada nadahnuti
što na mađarskom zbore,
do pesme u kojoj licemerno, bez da to priznam,
nikad me nema, jer zapravo,
ustvari, u krajnjoj liniji
i nepovratno u toj nerimovanoj
bodljikavoj masi stojim osamljena,
bez plaštova i velova, protivnica
kohorte neumiljatih samozvanih misli,
usamljenica što nema izgleda
da se pre poente il tačke
u nešto udaljeno, drugačije
čudnovato stvori.

S mađarskog prevela Draginja Ramadanski