Peter Božik
Mesec svih svetih

1.

Danilo Kiš, koji je bio poreklom pola Crnogorac a drugom polovinom mađarski Jevrej, ležao je u svojoj bolesničkoj postelji za koju je već slutio da mu je ujedno i samrtnička. Bujanje ćelija se pokazalo nezaustavljivim. 15. oktobra 1989. je doneo odluku - kako bi očuvao dostojanstvo svoga nestajanja - da preuzme odgovornost za svoju daljnju sudbinu. Tada je već znao da ga neće isceliti ni Bereševe kapi donešene iz Mađarske, a ni lekovi sa Zapada koji su bili jedan skuplji od drugoga. Odlučio je, prema tome, da obustavi uzimanje lekova i prekine ishranu, ne unoseći više u sebe ništa sem vode. Ovako je očekivao smrt Danilo Kiš, poreklom s jedne strane Crnogorac a s druge mađarski Jevrej, poslednji jugoslovenski pesnik, književni prevodilac i prozaista.

Nekoliko časova pre smrti pozvao je suprugu Pascal D. da priđe bliže i glasom prigušenim od iscrpljenosti izgovorio joj je šapatom jednu pesmu. Pascal D. nije razumela pesmu, pošto Danilo Kiš to što je izgovorio nije kazao srpski već mađarski. Pascal D. je zabeležila ovu pesmu srpskim pravopisom i poslala je K.P.-u.

2.

Srpski pisac Mirko Kovač našao se jedne noći, meseca sv. Mihaila 1992. u snu negde u središnjoj Istri, na takvom puteljku kojim su nekoć saobraćali popovi glagoljaši. Opasivala ga je gusta tama. Drhtao je u svome strahu. Odjednom tek, začuo je prodoran i samouveren glas Danila Kiša, međutim nije razumeo njegov jezik. Od nerazumljivog i neobičnog govora ništa nije doprlo do njegove svesti. Toga trenutka ukazala se na nebesima traka svet- losti i osvetlila tragove nečijih nogu. Mirko Kovač je prikupio hrabrost i počeo da prati stope dok ga nisu dovele do kamene ploče sa glagoljičkim natpisom. Kraj kamene ploče stajao je Danilo i držao u ruci jednu nagorelu knjigu. "Slova glagoljice su poput notnih znakova. Ovo su znamenja duše" - rekao je srpski pa nastavio ovako: "Znam, ti veruješ, kako sam umro, što je i istina, mada je smrt posve drugačija od onoga kakvom ste vi - živi, u stanju da je pojmite. Pozvali su me na otvaranje Velike Svetske Izložbe. Naslikano je iznova sve, što su porušili do temelja. Ovo je jedno platno kosmičkih dimenzija. Uzeću reč na jeziku Gospodnjem. No, nisam te radi toga pozvao ovamo." Tu se Danilo nasmešio, brišući laganim pokretom znake urezane u kamenu ploču i zapisujući na nju prstom jednu pesmu. Tad, smejući se, reče: "Popravljeno izdanje." Potom je bacivši visoko iznad sebe dopola izgorelu knjigu tako da je planula, nestao i sâm. Mirko Kovač je neko vreme smeteno zastajkivao pred hrpom nepoznatih slova, a zatim - pri svetlosti još goruće knjige - brzo prepisao pesmu. Kada je dovršio, ponovo ga je obuhvatio gusti mrak, pošao je da se vrati raskvašenom stazom, ali spotaknuvši se poče da se sunovraćuje u dubinu. Uto se pisac probudio. Drhtao je i bio mokar od znoja. Teško je uspeo ponovo da zaspi. Ujutro, kada se probudio na stoliću pored postelje pronašao je ceduljicu. Na njoj je lepim, kaligrafskim slovima bila ispisana ona pesma koju je prepisao u snu. Pošto je nije shvatao, opet ju je prepisao, izvornik je brižno složio među svoje spise, a prepis poštom poslao K.P.-u, ne bi li mu načinio prevod ukoliko se uopšte radi o smisaonom zapisu. Mirko Kovač je zapisao još i to, da se Danilo u njegovom snu nije pojavio u liku savetodavca, već kao dvojnik, njegov sabrat u strepnji.

Šta nakon ovog još može hroničar da kaže? Dve varijacije wake je nakon K.P.-ove smrti pronašaao pesnik Melhior Kavai u K.P.-ovom računaru, u tankakis fileu. To sada objavljujemo. Osim toga objavljujemo prepis koji je načinila Pascal D. latinicom. I još da ispripovedamo ono što je Pascal D. kazivala piscu ovih redova: "Danilo Kiš je svoju karijeru započeo pesmom i pesmom je i okončao. Ali, ne onom što nosi naslov - Na vest o smrti gospođe M. T. - kao što to veruju kritičari i istoričari književnosti, nego ovom wakom, čija je konačna varijanta ona koju je zabeležio Mirko Kovač, ukoliko samo u nečijem snu ne izvede novije ispravke."

1. Vrteći se plod javorov
Pada u bunar duboki
Krotki talasi
Nevidljivim čine tvog
Dvojnika što iščezava
 
Pariz, oktobar 1989.
 
2. Plod javorov kruži
Padajući u bunar tvoj duboki
Sićušni talasi
Nevidljivim čine tvog
Dvojnika što iščezava

Središnja Istra, septembar 1992.

Preveo: Ante VUKOV