Mile Stojić
Pjesme

BRATSTVO I SESTRINSTVO

Kada bih se ponovo rodio
i mogao birati, ne bih izabrao
ovaj jezik, ni ovo zanimanje.

Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru
bez nade. Ne bih prihvatio
da me ubojice uče pravdi.

Ne bih izabrao ovo vrijeme
ni ovu zemlju u kojoj utjehe
nema. Ni ovu braću koja su me

prodala. Ni ovaj narod što
svoje sinove prinosi teletu
od zlata. Bacio bih svoje

ime. Jedino bih ponovo
izabrao tebe, što te u svakom
danu tisuću puta dodirnem

pogledom odanosti i sjaja.

OREMUS

Oni koji kradu kažu: ne psuj.
Oni koji ubijaju kažu: poštuj dan Gospodnji.
Oni koji poštuju dan Gospodnji ne poštuju Gospoda.
Oni koji ubijaju Boga kažu: ne spominji ime Božje
U ispraznost.

Oni koji lažu navode tvoje zapovijedi:
Peta ne ubij, šesta ne ukradi, osma ne reci lažno svjedočanstvo.
Oni koji kradu lažno svjedoče.
Oni koji kradu kažu: ne poželi tuđeg druga.
Oni koji ubijaju kažu: ja sam gospodin bog tvoj
I nemaj drugih bogova osim mene.

Oni koji lažu poštuju dan Gospodnji
I navode spisak tvojih ostalih zapovijedi.
Oni koji kradu kažu: ne poželi tuđe stvari
Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.

Oni koji ubijaju kažu: poštuj one koji kradu
Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
Oni koji lažu kažu da tvoje ime svjedoče
I kažu: ne spominji ime Božje

U ispraznost.

ĆIVOT

Godine osamdeset druge, osamdeset treće,
ne sjećam se više točno, u ulici kralja Tomislava,
u vili tadašnjeg komunističkog
funkcionara, živio je pjesnik Oskar Davičo.
Pobjegao je bio k nama, govorio je,
pred srpskim nacizmom. Mi tad
nismo znali što to znači.
Navečer bi stari pjesnik izlazio u šetnju
sa svojom malenom kćeri. Rimovao je „život“
i „ćivot“, revoluciju i ljubav.
Mi smo bili ponosni jer smo bardu
pružili utočište i egzil, mada je
naša kuća bila porozna. Održao je
nekoliko predavanja na Filozofskom, udvarajući se
lijepoj asistentici, pa, shvativši
da od sudbine nema bijega
vratio se u Beograd i ubrzo nakon toga
zauvijek nestao u labirintima Hada.
Bio je s nama jednu sezonu,
od svih mladih pjesnika volio je Blagojevića,
Tontića i mene. „Napisat ću o vama tri studije“, govoraše
U gradu koji su, nakon njegove smrti,
preorali oni od kojih je bježao
danas više ništa ne sjeća na njega. Ni ulica se više
ne zove svojim imenom, a kamoli da netko
pamti i čuva neke pjesme.
Kuću je bespravno dogradio
postsocijalistički tajkun, napravivši od nje
bastilju kiča. Često kad prođem tuda
na putu prema bolnici Koševo
učini mi se da na trijemu vidim
nisku siluetu barda socijalističke poezije
i učini mi se da čujem gdje recitira "Hanu"
ili "Višnju za zidom" svojoj mrtvoj publici,
a leprša poput zastave njegova
sijeda kosa u buri.

BAHT

Prema M. M. Bašeskiji

Išao sam do Bahta moleći
Da mi se rodi sin

Sad moj sin ide do Bahta moleći
Da ja umrem.

KRHOTINE UZ DAN 11. RUJNA

Žudnja Ikarova za visinama postala je znanost
Što se razvijala u svim smjerovima na vodi, zraku i kopnu
Rog je proslavio njezinu moć i pjesnik joj spjevao ditiramb
Al čovjekov pad iz gorućih nebesa
Na hladne i tvrde zemljine hridi
Ostao je bez riječi i bez stiha.

2.

Pjevaj sad, dušo moja,
Ti si navikla na nevjerojatne ishode
Zašto šutiš sad, srce moje,
Barem ti si naučilo treptati nad ruševinama.

3.

Čitam studiju o izgradnji novih tornjeva
Koji će nekoliko puta umnožiti profit
I ujedno biti spomenik umorenima
Već pretvorenim u broj 2752
I da će biti nazvani
Kulama slobode

Zgrade neće biti blizanci
Kako bi se izbjeglo ponavljanje historije
Zazivanje sudbine.

4.

Prvi će toranj biti pravilna oblika
Drugi asimetričan,
Sve u svemu visok šeststotina i devet metara
Sa šiljkom na vrhu što će primati gromove
Što će podsjećati na skulpturu Slobode
S druge strane Luke
Potom na vapeći krik naš za slobodom
što leti od zemlje prema oblacima
I uvijek pada na tle.

5.

Sretna je kuća koju posjećuje zidar
Tužan je čovjek koji
Sprema ručak stolaru
Najtužnija djevojka što
Čeka pismo od vojaka.

6.

Moderna arhitektura načinjena je od drveta
Ili aluminija i plastike, stakla koje se topi
Da nakon sudnjega dana, kad se stiša vatra
Ne ostane ni traga, ni pepela
Da ljudski poraz bude potpun i definitivan.

7.

Sporazum sklapam s tobom Walte Whitmane
Ti što gledaš ples žena čije bokove
Pokreće mjesečeva mijena
Kao i tvoje božanske verse što nadmašuju
Plimu i oseku mora.

8.

Spali svoje skice Libeskinde
I u širokim prostranstvima Amerike
Projektiraj svojim sugrađanima kamene prizemljuše,
tople zemunice
Obložene sedrenim pločama i medvjeđim krznom
Gdje će povaljivati ženke i praviti djecu. Sazidaj
Ognjište od cigle za toplo sjećanje na žrtve ideje progresa
Za novu sretnu generaciju
Što će doći.

Sarajevo–Beč, rujan 2003.–veljača 2004.

PJESMA O PRVOJ LJUBAVI

Svi pričaju (pjevaju) o neprolaznosti prve ljubavi
O poljupcima i susretima na školskom izletu, ili iznenadnoj
Provali emocija u neočekivanome pejzažu,
restoranskoj bašti, morskoj uvali, dunavskome keju.
Moje je iskustvo drugačije.

Prva ljubav za mene bješe nešto čega se sjećam sa stidom
Gdje bijah zakazao kao muškarac i kao čovjek.
Njoj, koja je sve to znala i pokušala razumijeti,
Mašem nakon svih ovih uludo izgubljenih decenija
Maramom zahvalnosti i kajanja.

Iz rata izišla s izboranim licem i odlučnošću Antigone
Ali ne ona koju ljubim, ali ne ona pred čijim bih pojasom
Pao ničice i čijim bih zavodljivim ustima
Svaku laž priznavao za istinu. To mi se događalo s drugima.

S njom i danas razgovori o financijskim poteškoćama,
O jednostavnim problemima što ti se čine nerješivim.
O zdravlju i ljekovitim travama, o tom da bih morao
Smanjiti piće i pušenje, više se kretati, potom
Jezična fraza koju je jedino ona u stanju razumjeti
Strijela iz Zenonova zavičaja što je stigla na svoj cilj.

Mogli smo imati kuću na Buni, na Rotimlji
Buljuk djece, solidnu farmu, sretan život.
Ali, svejedno, s ljubavima ona nije mogla imati nikakve veze
Ljubavima što su dolazile kasnije s hukama oluja
I odnosile krv i suze sa sobom.

SIROTICA NADA

Ottu Tolnaiju

Vozeći se kroz pitome gradove
Polegle u moru pšenice i tame
Što zovu se Györ, Szombathely,
Szabadszallas, Szekesfehervar
Sa vertikalama vodotornjeva
I raspetim čovjekom kraj glavne kapije.

Pomišljam na tebe Otto,
Na jedan naš davni susret
U Novom Sadu kad tumačio si mi
Da poezija nema smisla ako njen jezik
Ne otvara put prema konačnoj istini.
Ne znam gdje si sad i što pišeš
Ne znam je li ti poznato da sam i ja
U međuvremenu upoznao šumor
Mađarskog mora. Nisam siguran
Da sam našao put o kome si govorio.

Ali sam, tražeći ga, upoznao
Sjaj potopljenih gradova
Estetiku skršenih jarbola
Očaravajući eros izdaje
Siroticu nadu o kojoj govori
Strašna tvoja besjeda
Vilagpor.