Ištvan Besedeš: Sardinija ili Facies hippocratica – Magični nihilizam
16. besmislica o Indijama

Na tom istom mestu. U rukama LUKAVKA je peraća krpa, obe su mu noge u kanti. U KATANDŽIJE je pendrek. Ide muzika, napev je kontinualan. Nahrupljuju instrukcije. Tek prelaze preko površine.

KATANDŽIJA: Napred!

LUKAVKO:

Gle, i nehotice si otkrio
novi svet opijum-imperije.

KATANDŽIJA: Glasnije, iz srca!

LUKAVKO:

Klimaju glavom dileri,
a zrno maka lije li lije...

KATANDŽIJA: Sada malo prisnije!

LUKAVKO:

Zrna maka u posudi peščanika,
pozdravljaju pre svih carinika.

KATANDŽIJA: Pred očima ti je onaj carinik, dovraga!

LUKAVKO:

Šupljikave praznine zveče
Klimne glava, čuje se „'bro veče!“

KATANDŽIJA: Klimni glavom dok govoriš!

LUKAVKO:

Slupane su sve glave maka.
istekla sva su zrna laka.

KATANDŽIJA: Ovo je ovde refren. Daj mu čvrgu!

LUKAVKO:

Kada se isprazne na kraju,
na vrhu glave krunu imaju.

KATANDŽIJA: A sada pak kulminiraj!

LUKAVKO:

Ma šta radio, sve je uzalud,
kad glavom tresu, trzaju glavu..

KATANDŽIJA: Izvuci taj gornji C ili ću ti otkinuti jaja!

Peva i KATANDŽIJA, ali falšira.

LUKAVKO:

... ti bludnici-nesmirnici,
vetrovi bez mira-spokoja

Mrak. Ionako su dospeli van vidokruga.