Robert G. Tilly: Bruh naš nasušni
 
Skice iz Europe

"Sjećanje me je slijedilo u stopu, kao mali, vjerni pas"
(Philippe Soupault: WEST-WEGO)

bilo je to ranih 8
10
ih, kada 8
e, kao ni dosade, nigdje na vidiku nije bilo
& kada bijah mnogo stariji
 
stari, dobri & mrtvi slavkić matković
(mrtvi su nac
i
ja najdrevn
i
ja) i ja
odaslati smo u sarajevsku kotlinu
(ma š
to to
značilo)
kao predstavnici vojvodine (ma š
to to
imalo značiti)
 
češki geodet eugen graftweier stvorio se iz pljesniva sarajevska uzduha
kao wolland iz predvečerja postrevolucionarne moskve sred
subotice 7
10
ih: graftweier, čiji je predak gradio ćupriju na drini (hodio po i
100
j, i
100 tako)
na kolodvoru, pred slavkom, & odvukao ga u poetsku & slikarsku legendu-
slavko je tek tisuću
990
& četvrte, decenij nakon toga, skužio da je mrtav (& on & graftweier)
(kuda l
i i
du svi ti samotni ljudi? iz
gleda na i
100
mje
100: svi su mrtvi za
JEDNO )
 
svi učesnici tih davnih sarajevskih dana poezije
smješteni s
u u
hotel EUROPA
 
svi bijasmo u europi
sred srijede baš -čaršije
 
uvaljen u ljuljaške u pre
ss -s
redišt
u u
podrumu, atomsku skloništu hotela (europe),
ugledah zelene hlače madjarskog pjesnika, orsovai emila,
kome sam imao biti prevodilac
preko miljacke & na srpskohrvatsku lingvističku st
ranu poetske & proz(aič)ne konverzacije
 
pantalone, koje su na blisku odstojanju pratile pozamašan 100
mak, pokazatelj kadareva ispravna puta u meku varijantu komunizma,
ružičastoo
d ideala , rujna vina & rosaceae
lice , žuta putna torba puna balkanskih buvljaka & rješenje
o postavljenju za rukovodioca
hotela "hungaria" u budimpešti, o
svijetla
li li
lave noći sarajeva & obraz domovine
na mjest
u u
morstva ferdinandova
 
na mjestu 100
pa gavrila principa
slavko matković pustio je mozak
(na pašu &) niz miljack
u, u
z bem
bašu
 
u podrum ("MOZAK" bješe naslov projekta koji je činio rukopis zajedničkog romana
uobličen u papirnati parobrod)
u, u u
nderground
u (a nomen est omen)
europe, u sobi za vešera
j j
e samovao & ludovao taj pjesnik, hrvat iz boke podrijetlom,
što je govorio: "hranim se fosforom i željezom!"
& dodavao : "a bljujem olovo"
hranio se vojničkim konzervama
na kojima je pisalo
da potječu iz korejska rata & da su punjene u američkoj vrhovnoj
intendantskoj komandi &
mislio sam da misli
na riječi koje će olovni štampački strojevi
oblikovati u stranice pjesama- decenij kasnije sve se pokazalo drugačiji
m, m
ada mislim da je & on mislio na riječi, a ne na kuršume
 
direktor manifestacije bio je takodjer crnogorskog podrijetla,
muslimanskog imena & prezimena, jevrejski raskošne brade
 
& upoznao nas je s ostalima
 
ruski predstavnik objavio je netom prvu zbirku pjesama
imao je preko 43 proljeća, koliko ja imam dok ovo pišem,
nikada nije pio & stalno su ga u stopu pratila dvojica šutljivih ljudi
s očima kao u silovana bakalara,
uporno, kao sjećanje, kao mali, vjerni pas, a ta prva zbir
ka, ka
o kakvo debelo, 40
trogodišnje (s)trpljenje, bila je ugojena kao sam rat
& mir
 
prevodilac mu je bio srpski pjesnik, nenad grujičić,
koji je, po savjetu jovana zivlaka, doma, u novomu sadu,
svake večeri, za objedom, uvježbavao imitiranje kasnog
mutnog pogleda jektičavog branka radičevića na umoru,
pripremajući se za odgovorn
u u
logu kalifa umje
100
kalifa & direktora brankovih pjesničkih susreta na stražilovu
i i
rišku vijencu
& zorno me zapitkivao jesam li sasma siguran
da nijesam židov, kada već srbi
n n
e mogu biti
 
razočaran mojim odgovorima, uvijek istim, jedne je večeri objavio
kako danas kći ruskog poete ima rođendan, 8
naesti & ruski je poeta otvorio crni kufer, iz njega izvukao
politrenjak 100
ljičnaje & strusio ga iz jedno
g g
utljaja, kratkog kao orgazam pod sibirskim suncem, a
onda izvadio tri flaše jim-beam
-a, urolane u stare brojeve moskovske pravde & tutnuo po jednu
svakomu od nas u krilo- kada se grujičić ponudio da
ga povede u šetnju, da se istrijezni, dvojica šutljivaca su na tečnom,
srpskohrvatskom kazali "hvala lijepa, odavde mi preuzimamo" &
izgegali se u sarajevsko popo
dne, tisuću
9
100
osamdeset & neke, skupa s pjesnikom, praznom torbom &
prvom objavljenom zbirkom, pretilom poput zločina
& kazne
 
& u klubu međunarodna prijateljstva,
u u
lici jevrejskoj, slavko & ja smo
imali prosvjednu večer posvećenu vizualnoj poeziji, prevođenju
& djelu pokojnog lajosa kassaka & demonstrirali prepjevavanje
jedne njegove vizualije, koja je glasil
a: "a
na, ančice, bog se propeo & jeca nad vodama" & sjećam se,
u burnoj raspri koja je potom izbila, pokojni eugen weber, jevrejski
glumac & prevodilac k urana, kazao je
"eh, kako je euforiča
n n
aš mladi prijatelj, teeli", što na madjarskom znači zimski
,mada ja mislim da je on vrlo dobro čuo kako se glasa moje prezime
tili, do
vraga, tili
 
& bila je tu & lela, iz skopja, mada ništa nije bilo & ništa nije bilo,
premda je slavko napustio sobu, kada je lela ušla & ništa nije bilo
jer je stanka ostala u titogradu, a potom se vrnula u rodni čakovec
& ništa nije bilo (križ mu jebem pusti!)
 
a slavka je u diskote
Q
poveo jedan hrvatski pjesni
k, k
ojemu se imena ne mogu sjetiti, koji je sličio blaziranoj grimasi
enesa kiševića u završnim sekvencama "štefice cvek u raljama života" &
koji je imao prezime slično luku paljetku, ali nije bio nijedan od
pomenutih, jer mi je izričito podvukao kako tu dvojicu istinski mrzi, za
razliku od ini
h h
rvatskih spisatelja, koje ne može da smisli, sa sve hanibalom lucićem &
cesarecom & cesariće
m, m
ada to uopće ne isključuje mogućnost da je bio paljetak ili kišević
 
ili paljetak & kišević, skupa
("samo zahvaljujući tomu što u komisiji
koja je odlučivala o nagradi nije sjedio nijedan irac, dobio sam
ovo priznanje", rekao je irski pjesnik yeats, dobivši nobelovu nagradu)
 
elem, prvog dana susreta, hrvatski je poeta nalikovao kakvom
nedorečenom beat-
kongašu iz greenwitch village-a, s tom rijetkom jarećom bradicom, no
kako su dani proticali, a on ljuštio badelo
v v
injak sve notornije, stao je da se puni u licu & kada je pokupio slavka, te noći,
glava mu je nalikovala bremenitoj lubenici- na taj facijalni puni Mjesec, natakao
je kaubojski statson-šešir:
"idemo zrihtati te jebene posunećene ljubitelje Bijela Puceta, slavek!"
 
bugarski pjesnik bio je sav u bijelom
rumunjska minijaturna cigančica također
bila je to ljubav na prvi pogled
držeći se za ruke, ušetali s
u u
prvu pravoslavnu crkvu & vjenčali se: on ogroman, ridj kao krvavi
izbljuvak irskog pivopije, ona sitna & garava kao savjest čovječanstva
nalikovali su riveru & friedi calo
 
njegova poezija bila je minimalistična & asketska
njena orkanska, golema & slobodna, duga stiha
nalikovali su ifigeniji zagoričnik & aulidi
& tauridi (današnju cream
u) & svemu što vam, uostalom, pad
ne na
um
 
objašnjavao sam radivoju stanivuku da ja ne pišem stihove, već
stvaram projekte
 
& kada sam se jedne noći, pijan, teturao iz hotelska bara
pitao me je u liftu: "je li to novi projekat?"
trebao sa
m m
u reći kako sam uprskao projekat oponašanja starog, dobrog
& mrtvog dylana thomasa ("32 double scotch! this is some kind of welsh
damn record, isn t it?"), ali kako smo u europi, a ne hotelu chelsea
u new yorku...no, od svega mu ništa nisam rekao, a on je ubrz
o o
tišao u pariz, i pošto je tamo, pišući emigrantsku prozu , malne crka
o o
d gladi, vjerojatno je shvatio cio beat
projektiranja umjetnosti
 
slično je prošao & slavko s emilom, objašnjavajući mu beat
konceptualizma, s tom razlikom da je madjarski stihoklepac
stalno zapitkivao: "je li to, kod vas, jugoslavena, običaj?"
& na potvrdan bi odgovor činio sve što se od njega tražilo,
uključujući & razumijevanje: "ez sokas nallatok?"
"igen" & onda
je, je
dno
m, m
aliganski uobičajenom & dobrohotnom zgodom, slavko
rekao :"nallunk szokas a szopas" & dakako, za
tilly čas
je emil orsovai, budući šef hotela hungaria četvoronoške
iskazivao na matkoviću svo
je je
zičke & ine lingualne sposobnosti: "mikrofon je vaš" odmah sam se trudio
da s madjarskog prevedem & krstim ovu novu igru
koja j
e e
mila učinila još manje strancem
u sarajevu, ranih 8
10
ih, u kotlini, sred baš-čaršije, u okruženju
zamamnih mirisa sugan-dolme, u hotelu
EUROPA
 
sinan gudžević pitao me je za stanku & ja
sam joj u mislima jebao sve svece ("kurvo nijedna, prodana dušo")
a potom je, između arhajskih stihova pozivao na povratak
iskonu, antici, pravim vrijednostima
 
slavko & ja, obilježeni usudom panonske sklonosti suicidalnosti,
depresiji, kult
u Smrti & kisela kočijaška vina
odvraćali smo mu ravnodušnim: "apage, satana"
 
sinan je zazivao u brda, a
mi smo ga slali u majčinu
prirodno gravitirajući k nizini, nizij
i i i
noj ravnici & ravnini
 
u ja
mama
,dolinama, ukopima, kotlinama
i i
nim tije(le)snim rupama ovoga sirotog, umornog & samotnog svijeta
što pjesnikuje u europi
 
do ranih devedesetih imala je proći decenija
a na vrhovima brda uokolo sarajeva
kao & na svim vrhovima planina, od gore ide, ponad troje,
do trebevića, 100
jali su glasnici & pastiri & glasno slušali
moj savjet s (o)kraj(k)a pjesme "33 ljeta nedaća & ružni ružin vijenac":
 
"go tell it on the mountain"
 
no, na koncu trodnevna & dvoipolnoćna družen
ja, ne zaori se ta pjesma-
golema američanka cynthia mcdonald što mi je satima pojašnjavala svoj
poetski cred
o, o
ličen
u u
fanju da se stihom dosegne vizualna saobraćajnost mondrian
ovih slika,
izgegala se za govornicu
& premda je u oficijelnu bookletu manifestacije naznačila da se
u mirnodopsko vrijeme, kad rime & parabole spavaju, a muze imaju
poštedu, bavi pjevanjem u operi, nasmijao sam se kada je
vječno ukiseljena lica, fatalističnim glasom čovjeka koji
od početka do kraja života strojevim koračajima gaca kroz
radne & ine ratne po
BEDE
,ruski poeta s početka ove skaske uzdahnuo:" sad još samo fali da zapjeva"
 
("u irskoj se nikada ne desi ono što treba da se desi" kaže jedna irska poslovica)
a ova se priča & pjesma eja
cool
ira s
pjesmom "summertime" ire
& georga gershwina
koju je sisata & guzata američka operska diva & očajan pjesnik
arlaukala u podnožju trebevića, davne 1980
& neke, u ljeto, po sred srijede baš-čaršije, u srcu
umorne, star
e e
urope, u koju sirota, stara Ameri(čan)ka, htjela, ne htjela,
spada, koliko & spada
la sva ruska, crnogorska, hrvatska, srpska, vojvođanska, bugarska, rumunjska, ma(đarska
&) kedonska
i i
na irska samotna čeljad
 
s ovih & onih
drugih "ovih" plani
na, na
 
koje ih je (t)ko (zna t
k
o) o
daslao
da (na) jave blagovijesti
o transformaciji radnog vremena u
ratno