Robert G. Tilly: Bruh naš nasušni
Sve
je je
dan dan
("Gost koji nikada ne dolazi uvijek je dobrodošao." Ruska poslovica)
teško
m m
ukom rasklapam zabetonirane (istarska loza & sjevernobačko
ki
selo, kočijaško vino & ožujsko pivo u
sred srijed
e
(&) siječeljače, isPRESijECANO bunjevačkim pelinko
vcem)
kapke
& ustvrđujem da se nalazim na ono
m m
jestu koje mi je sudbina odredila- u jarku,
nad mamurnim & fratarski mi bosim tjemenom
kućanice se uveliko vraćaju s tržnice & čujem komentare:
"o pravomu pijancu može da se sudi
po pajdašima kraj kojih se budi"
& na te riječi jedan ogromni krmak- nerast,
koji je, sad tek vidim, spavao svu noć kraj mene, đipi na sve četiri &
hitro odskviči k centru grada
strijesem skorelo blato podzemnih voda
s nogavica, iskobeljam se iz jendeka & krećem u lagan
i obilazak
nago
g g
ada od grada
kain & dalje rješava sudbinske probleme s abelom
umirovljeni novinar "magyar szo"-a, desi abel
, & dalje čeznutljivo
zagleda brošuru "kako postati amiš" kojom su ga darivali
pripadnici mormonske crkve iz salt lake citty-a, a potom
počinje uobičajenu samotnjačku šetnju džepova punih lilihipa
za guzate seke & kurate dječkiće koji se otrgnu pažnji
deka & baka u gradskomu parku
u čijem se središnjem vrtu šepuri tek jedan tulipan
(u okružju 10 tisuća neda
ća)
8
ljeni norbrecht really svakog jutra odlazi
na burzu rada & odbija svaki posao koji mu se nudi,
onda se vraća kući ženi & psu
je je je
r mu je kraj nje život dosadan, otkako je prestao da pije & natjeruje
kurve, a pjesmuljke koje ispisuje vascijelo popo
dne ni pa
s s
maslom ne bi svario, a nekmoli tko drugi
pročitao
adalbrecht churchill, mladi tajkun & mirotvorački profiter,
PR savjetnik i
100
vremeno 7 nevladinih organizacija & negdanji džeparoš & pizza-
majs
tor, doznao je da mu je očuh svo nasljedstvo prepisao na brata
,murata churchilla, & da će taj imetak moći dijeliti s istim, ako
se uortače & pomogne bratu, mura
tu, da se nanovo inkorporira u društvo, pošto je
mu
rat, negdar znameniti & nadareni strip-crtač underground provijencije,
razočaran općom situacijom u kulturi, gašenjem ponajboljeg strip- magazi
na na
svijetu, rustemagićevog "strip- arta" sred zlatne sarajevske doline
& nestankom svih vrijednosnih normi &
građanskog društva, u globalu, pao u depresiju, razvio shizofreniju &
kontaktira isključivo sa 77 svojih alter-ega, dok s okolinom odbija svak
o o
pćenje, čitajući vincentova pisma bratu teu do podnev
a, a
od podneva do ponoći žestok
o o
nanirajući
sve u 16
posjetivši & izvukavši brata iz dilkarnice, adalbrecht namjerava
s bratom otvoriti firmu rent-a-gigollo, jer mu brat mura
t t
vrd (o
vel)i: "ja sam sjajan jebač"
nakon što adalbrecht pronalazi par bogatih (stara) koka (dobra juha) koje
su rade da bogato nagrade jahača svojih olinjalih kučkinskih sapi, adalbrecht nakon prve tri seanse na svoje veliko zaprepašćenje
nailazi na iste reakcije razočaranih dama:
"ta ta
j nije nikakav pastuh, ta
j j
e imbecil i umobolnik!"
gvireći prvom narednom prilikom kroz ključaonicu sobe
u koju šalje mušterije, on gleda kako brat
mu, mu
rat, nag, skače u krilo stare frajle & trpa joj svoj mlohavi penis
u šaku, s kerećim kezom iščeki
vanja: "hajde, baba, na posao, zagudi po
mom veličanstvenom violončelu!"
na oproštaju, pred vratima sanatorija, murat, pun entuzijazma, grli
zgromljenog heroja novog društva u tranziciji, adalbrechta, brata svoga nesrećno
ga:
"posjeti me narednog tjedna, za weekend, da se bacimo u prevoznički
buisiness: ja sam s
jajan vozač"
ciganin rami
z z
vani "mighty big bill young" lenjstvovao je vascijela vijeka
& ležao u krevetu do večeri, tjerajući kćeri, i svih 7 zvaničnih (& 19
nezvaničnih) h
anu
ma mu (& mamu)
, da za to vrijeme mu (a hanume, kada se vrate s poslova &
dirinčenja kod raznoraznih bosova & inih robovlasnika) okrunjenim kukuruznim klipom češu tabane, potom bi taj klip koristio kao brisač musavog prk
na, na
kon što bi se junačk
i i
skenjao (& nakon 77 korišćenja, klip bacio u božićni grah, da mu da
okus & aromu, namjesto goljenice & mrsne šunke, kosana odreska), pa bi onda
uzimao svoj bas-prim, & odlazio u birtiju da sa svojim tamburaškim
kvintetom uveseljava novopečene bogatune & ostalu zadriglu
socijaldemokratiju & umjerene desničare, & lijeve centriste, & kršćansku oporbu &
nacional-socijaliste, & bakunjinističke anarkoliberale & kršćanske kršćane &
radikalne, desn
o o
rijentirane ateiste & teističke ljevičare & kršćanske komuniste & ostale
rozenkrojcere, kestendžije, odvjetnike, masone, templare, židove, emire &
prikupljače poreza & kolekcionare etno-rocka & kusturice
ne
w w
orld ideologije
a sada, kada je omatorio, iznosi svakoga jutra
u i
100 vrijeme ispred svoje izbe od crvenih (kao napredak & prva petoljetka)
cigalja 100
licu & maleni astal, & t
u, u
svojoj "kancelariji" prisjeća se prošlosti, mladalačkih l
utanja po
raznim otadžbinama
i i
nim inozemstvima, kuraca, kurvi, bekrijanja & blues fraza koje su obilježavale
popo
dneva & večeri, noći, kada je još imalo smisla ufati se
to mu je satisfakcija da & o
n n
ešto radi, satisfakcija za sve one dane kada je dangubio po cijeli dan
do smrknuća
kao kakav guru svijetle prošlosti otvorenih perspektiva,
on rasipa haiku & jazz fraze & verbalne collage
minule & ljepše, smislene, u svakom slučaju, stvarnosti:
"samo uzdišem i grlo mi je stalno suho, otkako je taj maleni, garavi cvijet
zamakao za ugao katedrale u budimu, i više ga nikada nisam omirisao,
vrag mu mater"
"nekad je bila uzorita kao sveta djeva, ili svećenikova založnica, otac
joj je rmbačio za gosin rota, ali nisu ti raspeli mesiju, jok, to mora da su b
ili
oni blumovi, od prekoputa, ili oni jebeni blauovi, sve u svemu, otac je preminuo
dva dana po isteku osiguranja. sve što je imala, bio je odgoj
kakvog imaju bijelkinje i lice koje je zanosilo i feministice i koljače. glad
je sve češće plesala s njom i
opuštenim joj dojkama. 100
ga, kada je velika liza,
koja je držala kuću za trbonje meka penisa stala da priča o dobru životu,
ona pognu glavu pred porokom. otad je mogla popiti više gina no ma koji
pijani kontrabasista s ove strane velike vode, no ma koji mornar
hamburške ili kijevske luke. gin je bolji, govorila je do smrti, no sva
mora i oceani ova posrana svijeta"
"kažu da su mnogi carevi istoka i kraljevi umorne, stare europe
prodali svoju krunu za jedan jedini dan sreće. a ja sam vidio vladara koji
je
imao u rukama biser sreće. na lombard ulici, u philladelphia-i, dok se noć
spuštala na zemlju kao pijani padobranac, gledao sam radnika čija je
koža bila tamnija od telefona u noći bez mjesečine, koji je sjedio na tronu
od vreća s brašnom i gospodstveno mlatarao rukom, dirigirao, dok su dva dječačića
udarali u gitare - neka je blagosloven vladar, koji vlada
na lombard ulici, u philladelphia-i, stjecištu države kvekera
i i
nih bogobojaznih duša"
"umoran sam od rada, g
rada,
umoran sam gradeći tuđu civilizaciju. iz modernih
limuzina u pokretu ubijaju bogatije od sebe, električnim pendrecima
defloriraju uboge i gladne, najmoderniji suspenzor
i i
m sprže pimpeke,
truju se konzerviranim pandinim lojem i karabatacima šugavih štakora,
umiru od raka pluća udišući garež iz tvorničkih dimnjaka, strasno
pušeći marlboro i chesterfield na vrhovima betonskih spavaonica za beskućnike"
"kad ženu spopadne tuga, suze joj pođu na oči, a kad se rastuži čovjek, o
n n
a
prvi furgon skoči
(ili s
10 o
g kata 9
ospratnice skoči)"
& po cijeli dan otac urla na mater: "mrzim te, smrdljiva vrećo govana, nije te jebao samo
onaj koji je hitao na kolodvor, a i ta
j j
e, u trku, na jednoj nozi, pušikurko
sifilističnih veterana oslobodilačkih ratova, jebem ti dan kada sam ti na produžetak
te gonoreične vagine natakao burmu!"
& po cijelu noć mate
r r
ida "grom spržio tog neznabošca, kujino kopile pijano, fatalističko,
depresivno, neradničko, lijeno, zgubidansko-koja mu sad kurba sisa taj impotentni
kurac,
koja mu samotna baba drka taj slinavi barjak promašene mladosti?"
& nastavlja da izdržava kraj nevoljene žene & nastavlja da se budi & ukoračuje
u novo (a po čemu je to "novo"?) jutro &
nastavlja da ga izdržava kraj sebe
& nastavlja da izdržava da bude kćer
& nastavlja da izdržava da bude sin
& nastavljaju da budu mužjaci
& nastavljaju da budu ženke
& siđi, brate, mojsije, baš se ništa ne može učiniti
& čekaj, brate, luka, čekaj do sudnjega dana
& cvijeće se zadržava čekajući da kogo
d d
rugi odapne
samo zvona zvone bez prestanka, ulivajući nadu, da vrijeme, ipak prolazi
unatrag ili obrnu
to, to
zaista nije beat
no
možda u nekoj drugoj ravni neke druge kategorije,
nekog inog misaonog slijeda jozsef atilla
ne skače pod voz, već vječn
o o
klijeva na tračnicama št
o o
brasle s
u u
tratinčicu, dok voz beskrajno lagano nailazi, ali, dakako, nikada
ne dolazi (ako ga i
tko, uopće,
& i
ščekuje-
u baru hotela "chelsea" u new yorku, primjerice (zašto baš tamo? a
zašto ne?)