Tamaš Celer Kiš
Tri snežna vrha

kada već budem nadomak tri snežna vrha,
jemstvo mi treba da divlje zveri
neće svečeri poništiti moj trag.

sumnja bi me, kao i obično, poput šerpasa pratila.
ako mi noge smalakšu, vode nestane,
ili se okolni vazduh razredi,
i bude neko da me sanese,
da me izbavi, ne bih ga krivio
za ono što predstoji mi.

A dole u ​​selu stavili bi me u vreli kotao,
i dok me napušta nada, izvukli bi me otuda.
čuo bih decu što se oko mog počivališta kikoću,
ono najmlađe bi sleđene otiske mojih nogu sekačem ravnalo.

ali da stari šerpas sa mnom se otisne,
govoreć mi da pravac već dobro poznajem i sam,
pa da nadomak tri snežna vrha smalakše,
trebalo bi da se odlučim:

da li ću ga saneti, posvećen,
da li ću ostati s njim, preobražen,
ili ću se popeti sam, i isceljen.

Prevod: Draginja Ramadanski