Robert G. Tilly: Bruh naš nasušni

 

Mrtvi

 

ne slavi se ništa živuće

nikak

ova egzistirajuća konotac

&

ja

 

stalne glorifikacije samotnog & uginulog

 

o

5

ovan

o o

življavanje lazara u predgradjima gradova crvenih noći

 

woodoo-bakanaliji hodajućih mrtvaca odjevenih u zarozanu krinku sjen

i, ne živih, no i

zdišućih,

posvijećeni Smrti, u slavu kakvog crklog slijeda nužnih posljedica

 

kak

ovo je, recimo, nedjeljno popo

dne, samrtni ropac depresivna tjedna

 

ili Shabat, isti vrag

 

kada bi se, najzad istrijeznili,

ni najdičniji časnici ne b

i i

sčistili vode od silnih utopljenika,

onih što u poluvremenu blagdana hitaj

u u

šume, istriježnjeni, da bi za koji tren, na kakvu trijemu ili gran

i i

zigravali obješenjake,

ne bi povezal

i i

skidane & histerično pretesterisane žnirance od vena

što bljuju netom trijeznu krv, provjetrili pretile rake & rasteretili zadriglo tl

o o

d (p)otrova

nih

i i

nih

slavljenika kulta Crkavan

ja

 

godišnjih doba, rugby-sezone, posta, decenija, tisućljeća,

zime, lipasiječnja, živućih & onih drug(ačij)ih lijevih, sustava,

monarhije, revolucionarne uprave, & ta na

s (s)

mlavljenja inspiriraju na

pokret

 

: uparadjeni u blagdanske halje koračamo na vrh

ove 9

ospratnica & s 10

og se kata baca

mo mo

mačko mačjim sk

okom

u ambi

s, s

jebavajući na rascvjetalom pločniku grimizna jutra

svih svojih 9 života & sve reinkarnacije pride

,za svaki slučaj

 

list

opada , prvi je list

opada, mariji djevi

ć-mari(ci) kiseli, materi mojo

j j

e rođen

dan,

dan

je Vještica, slijedi dan Mrtvih, prvi studeni, ta

j j

e, o

5 očev,

pod vulkano

m, m

rtvi m

alcolm laurie, mrtvi houston, u beat

i i

mrvi finney

 

a uvijek će se naći kakav dobri, stari, samotn

i i

,dakako, mrtvi joyce, koji će potaći

snijeg da pada & krene

da zavijava sve Mrtve

& one o

stale, što se samo

fool

iraju