Šandor Halmoši (Halmosi Sándor)
Trnovi sunca

Prvi dan još je sve bilo blistavo, jasno vidljivo.
I tako primetiše prvi trn u njegovom oku,
bio je od drveta, i izvadiše ga. I videli su da je
to dobro, i bi veče i bi jutro, drugi dan.

Pejsaž je počeo da truli, samo debele, impregnirane
grede nisu. Bleda senka je prekrila sve,
violina je tiho škripala. I primetili su drugi
trn u njegovom oku, koji je, prema njima, bio od metala,
i izvadiše ga. I videli su da je to dobro, i bi veče
i bi jutro, treći dan.

I vetar je duvao metalnim fijukom, i disanje je već
bilo otežano, kada su izvadili treći trn, koji
je držao nerve i žile biljaka i svakog osećajnog bića
i korpu od pluća, a to je bolelo. Oni su mu se samo
smejali, ali su smatrali da je to dobro, i bi veče i bi jutro,
červrti dan.

I pejsaž je počeo da sivi, tužna kiša je padala,
kada su mu izvadili iz oka četvrti trn,
ili onu sitnu, blistavu stvar, za koju su mislili
da je to to. Po njima, to je bila šljaka, i bi
veče i bi jutro, peti dan.

Jeza je podilazila po polju, ali niko
nije tražio pale borce, masovne grobnice su ćutale
pod velikim teretom, ali peta ruka nije zadrhtala
kada je izvadila nešto, za šta su mislili da je peti trn.
I činilo im se da je to baš ovako dobro, i bi veče
i bi jutro, šesti dan.

Kada su uzalud tražili poslednji trn, nisu ga
našli, ni pod lupom. U sumraku su ga ugledali,
blistao je toplim sjajem, i tada im je sinulo da su mu
i ostali bili vrlo slični. Ipak su ga izvadili tačno
po propisu. Jer pismo se ostvaruje.
Svako pismo se ostvaruje. Zatim su samouvereni i svesni
svoje nepogrešivosti, kao i radosti dobro obavljenog posla,
zavalili su se u stolicu i rešili da će se sedmog dana
odmarati i slaviti. I bi veče.

Sa mađarskog prevela: Jolanka Kovač