Daniel Pal Levente
Deca iz okruga

Za nekoliko kuća dalje, preko puta Botaničke bašte,
desilo se pre par nedelja, i to ne meni,
već sam skoro i zaboravio. Pre par nedelja, znači,
baš kada je najviše i najvrelije pržilo leto
u Pešti, trojica dečaka, tri cigančeta,
jedan od drugog višlji za glavu i čupaviji,
dakle, njih trojica i jeftini stočić za kampovanje,
na njemu dve kofe, u jednoj voda sa ledom, za to je bio
odgovoran najmlađi, u drugoj limun i limeta, ovo je bio resor
srednjeg, dok je treći vikao i uzimao
pare, dakle, njih trojica su preko puta Botaničke
bašte otvorili limunada štand, i širokim
dečijim osmehom, okretnim ručicama radili živo,
pravili su, prodavali, kako su to videli od
velikih ili u nekom filmu. Pa, gledao sam ih,
zatim sam prišao, bilo je užasno toplo, a beton vreo,
žarilo je znojavo čelo ljudi, i tražio sam,
zašto ne bih tražio jednu limunadu.
Najmlađi me je pogledao, stvarno, čiko, i stvarno,
pa su se tako obradovali, skakali su smejući se, jedan
od drugog višlji i čupaviji,
i vikali, juhu!, juhu!, štojedobro!, zatim sam platio,
kako treba, i posle prvog gutljaja, nije bilo loše,
pa sam ih ipak upitao, za šta skupljaju pare,
i pogledali su se, pa u mene, zatim, skoro u jedan glas,
za čokoladu, čiko, za čokoladu, jer inače nema se za to.

Sa mađarskog prevela: Jolanka Kovač