Peter Šinkovič (1946–2023): Gradovi od reči...
Vidokrug
(Szemhatár)

Dva obazriva koraka nazad,
jer svetlucavi stakleni tepih
već pucketa iznad ništavila.
Sve to posmatrajući sa strane.
U vakumu razdoblja utočište je obala
peščana, što se lista.

Ali se ipak, u međuvremenu
razmnožavaju, gomilaju
ukrašeni mermerni spomenici, granitne ploče,
na ispucaloj koži jarci što se slivaju.
Sve tamnije mrlje na staklu,
poput mahovine što se širi po drvetu.

Tako to biva svake godine.

Na kraju preostaje samo
izbaviti se iz pregršti pogrešnih reči,
uzevši u obzir sužavajući vidokrug.

A ta linija možda i ne postoji.
To je već odvojeni, samostalan život kontura:
nebo i voda.
Koje je bliže?

Prevela sa mađarskog: Jolanka Kovač