Aleksandar Šaranac:
Sve dobre karte

Parkirao sam kola u blizini autobuske stanice, i krenuo peške ka trgu republike. Od knjiga, sa sobom sam poneo samo Phenomenologie und Theologie.

Diler me je čekao, kao što smo se dogovorili. Nije bio sam. Pored njega je stajao čikica od svojih osamdesetak godina, koji mi je predstavljen kao Dr Jurij Vjazanjcev, profesor u penziji sa Univerziteta u Novosibirsku, svetski priznat stručnjak za Hajdegera. Diler je želeo da bude siguran, pa ga je doveo da proceni vrednost robe koju nudim.

To me je stavilo u neugodnu poziciju. O nekoj direktnoj konverzaciji nije moglo da bude ni reči, pošto je dotični metuzalem govorio samo ruski i nemački, a ja nisam znao ni jedan od ta dva. Diler je preuzeo ulogu porevodioca.

Stručnjak mi je prosto oteo Phenomenologie und Theologie iz ruku, i dugo je zagledao, opipavao papir, odmeravao korice. Na kraju je nekih pet minuta zurio u posvetu, kao da pokušava nečega da se seti.

- Wie heißt dein Großvater? - upitao je konačno.

Pogledao sam ga bledo.

- Kako Vam se zove deda? - preveo je diler.

Odgovorio sam, ne shvatajući još uvek šta se događa.

- Herr Professor?

Tada mi je sinulo. Stručnjak je bio sed, ali nekada je sigurno imao plavu kosu. Bio je visok, arijevski tip, bez traga mongolskih crta karakterističnih za duboki Sibir. Ma, smeo sam da se opkladim da ima isto toliko ruske krvi koliko i ja. Sudbina voli da izvodi trikove, a ja sam njen ljubimac. Ponovo su sve dobre karte bile u mojim rukama.

Potvrdno sam klimnuo glavom. Dr Vjazancev se nagao prema dileru, i dugo mi je nešto na nemačkom objašnjavao, tihim glasom, ali ipak dovoljno glasno da primetim učestano ponavljanje reči Großvater, Herr Professor Svraka i Krieg. Na kraju, kragujevački diler je klimnuo glavom i izjavio kako kupuje ediciju ne pitajući za cenu.

Objasnio sam mu da i ja imam svoje metode osiguranja, tako da nikada ne nosim ceo komplet na prvi sastanak sa mušterijom. Ipak, rekao sam da ću tokom iduće nedelje rado doći kod njega u Kragujevac, da tamo izvršimo primopredaju. Što se cene tiče, predložio sam da profesor ostane još nekoliko dana u Srbiji, i da on odredi stvarnu vrednost edicije, kada je pogleda u celini. Diler se složio.

Prva stvar koju sam uradio kada sam se vratio kući bila je da naspem sebi čašu viskija, i da nazdravim sudbini.

Iduće subote, otišao sam na buvljak i od nekog ciganina kupio čitavu kartonsku kutiju knjiga o komunizmu i ravoluciji, po ceni od deset dinara za komad. Sa susedne tezge uzeo sam crne rukavice namenjene da se ruke ne klizaju po volanu za vreme duže vožnje kolima.

U sredu sam spakovao knjige sa buvljaka u ranac (Hajdegera sam, naravno, ostavio kod kuće), i krenuo za Kragujevac.

Kada iz Beograda stignete u Kragujevac starim putem preko Topole, sa leve strane, na samom ulazu u grad, ugledaćete dilerovu kuću. Prepoznaćete je lako: to je moderna dvospratna vila, sva u staklu, okićena gomilom gipsanog kiča.

Parkirao sam se na ulazu u dvorište, izvadio ranac sa knjigama iz gepeka, i navukao rukavice za vožnju.

< Zoltan Danji: Svih devetnaestoro | Zoltan Danji: Neočekivani obrt i svršetak >