„četinarske šume postaće pustinje / – hučanje mora stvaranje priziva novo...” Zoltan Siđi | „ni sjaj iščezlog vremena / nisu dostatni da nadjačaju / blaženi huk vodopada” Đorđe Kuburić | „dok prepipava nam telo sve naše vrele molitve hlape tančaju u bale bledimo / do lebdive prozirnosti postojanje nam se u Leti davi” Mari Falčik | „Domovina sećanja, iz rodoslova putnika, vodom kazujem, na (bez)vremenski okean, / litografski je zapis, zabeležen kao mrlja bez lica na fotografiji staroj koliko moje” Snježana Rončević | „Kad-tad između / resa bračne postelje / bandar plivaće.” Imre Babič | „More je nemilosrdno i gladno. / More je gladno i žedno. Guta jednu po jednu reku. / Cedi ih. Cedi svaku njihovu kap.” Gojko Božović | „a voli cveće. katkad ga i pojede. / galebove ne dira, iako seru u nju i gađaju je ostacima crkotina.” Đorđe Kuburić | „brišem iz svojih očiju / sjaj iščezlog vremena / i krećem tragom izgubljenih iluzija” Zoltan Siđi | „Rekla bih i ovo: Voda okeanu, zemlja planeti, vatra vulkanu, vazduh vasioni... / Nejaka sam da se tako molim.” Snježana Rončević | „Kotrlja se preko života grada, i šireći se u vidu svetlucave močvare / s pegama lišća izručuje u more svoju nemirnu materiju. Dokle joj je voda zelena, / a odakle plava?” Mari Falčik | „Ako si moreplovac, nećeš skoro na put. / Ako si brodolomnik, ne gasi vatru. / Ako si starosedelac, budi Petko.” Gojko Božović | „pomno traži svoje sviklo / gnezdilište, gde će izleći goluždrave ptiće / s ljuskom jajeta na trtici, što za opstankom / razjapljuju kljun” Imre Babič | „pre plamtećeg jesenjeg mora u vreme pramaleća more briga / opljačkano more pšenično sa morem gladi” /Mari Falčik | „More je mamac silovitog okeana. / Ne vrludaj, pusti se rekom nizvodno” Snježana Rončević | „Konačno čili / za iščezlim atolom / andjeo čuvar.” Imre Babič | „U svoje ruke preuzeo kormilo i pravac plovidbe.” Gojko Božović | „sećanje je raskošno... – jeste / imasmo tamo detinjstvo!” Zoltan Siđi | „Beše nevina i tanka. / Voda joj se radovala.” Đorđe Kuburić | „Ostadoše atoli koji ismisliše gradove / Nedovršene i nepokretne / Nastanjene senkama vitkih i mladih žena” Đorđe Kuburić | „U svakom kamenčiću / Slute tvrđavu, a u pesku drže da je / Pešadija spremna smrti za čast otadžbine.”Gojko Božović | „Dostižeš sporo, / sita ravničarska reko, poveću vodu, / u kojoj se tiho razblažuješ, / zeleno u zelenom, skoro pa neprimetno, da nema titelskog čamdžije” Mari Falčik | „Gledaj! Slični smo blesku mrtvih stvari, vaskrslih u / aspukloj dužici / desnog oka, onog bliže zdrobljenom oknu koje pamti slabovidu plavet, / tek vodenboju jednako narisanu u nebu, vodi i zenici” Snježana Ronjčević | „ne dolazim do glasa. / Već pišem, samo pišem./ Ako grune vetar, pustiću ga / Neka mi prosvira dušu.” Zoltan Siđi | „oseća palma da koren trune, kruni se plod, / da odvaljaće ga val, neće proklijati tu, / u sopstvenoj senci” Imre Babič | „Tone i vuče nekuda za sobom, / Mrsi put i ukida poznati oslonac. / Ali glavno je ono gore. Nad grotlom.” Gojko Božović | „malo nas je zavela lepota leta / ali uskoro može jesen da hrupi – navodno / i zima već mrgodno zvecka iz prikrajka” Zoltan Siđi | „Zaboravio sam da govorim. / Umem da pišem. / I volim da zamišljam” Đorđe Kuburić | „preminu sjaj svakog vodenog zrcala našeg trošnog života / odavno: žrtveno ili posve pitomo rastočilo se sve sred / nesmiljenih talasa” Mari Falčik | „Ako misliš vodom, siguran kao u majci, putovati, vreme je. / Pristigla, darujem te, sita ravničarska vodo, / stečenom dušom utopljenika” Snježana Rončević | „Sledi veridba: / dubinu zaprosiće / sudnji onaj dan.” Imre Babič

2019/05: „Digital Canaan”
2019/04: Krcka ljuska
2019/02–03: Tuvalu
2019/01 Játszó terek
2018/12 Lakható problémák